“Ono što nikada neću zaboraviti bile su njegove oči. . . .”

“Ono što nikada neću zaboraviti bile su njegove oči. . . .” Felix Heinemann i Rudolf Steiner

Marginalije o životu i djelu Rudolfa Steinera.

MARTINA MARIA SAM·18.TRAVNJA 2024.

Heinemann je rođen u hamburškoj trgovačkoj obitelji i školovao se za karijeru izdavača i knjižara. Godine 1896., zajedno s Ottom Neumann-Hoferom (1857. – 1941.), od izdavačke kuće Cotta preuzeo je tada popularni časopis Romanwelt [Svijet romana], koji ga je uz vlastitu izdavačku kuću Vita u potpunosti zaokupio. Kasnije je u svojim memoarima o “Rudolfu Steineru i Magazin für Literatur [Časopis za književnost]” napisao: “Stoga je razumljivo da sam samo na pola uha slušao kad me jednog dana Otto Neumann-Hofer iznenada upitao želimo li preuzeti Magazin für Literatur.”¹ Heinemann je upitao: “Koliko bi iznosila godišnja davanja za to?” I, “Ako preuzmemo časopis, možete li mi jamčiti da ja osobno neću preuzeti nikakav dodatni posao, i obećajte mi da će komunikacija s glavnim urednikom — usput, tko je to? — uredničkim timom, autorima, tiskarom i dobavljačima biti isključivo vaša odgovornost?" Što se tiče glavnog urednika, Otto Neumann-Hofer imenovao je “izvjesnog dr. Rudolfa Steinera.” On je jedan od najznačajnijih umova i jedan od najvećih stručnjaka nove generacije. Njegova svestranost jednako je vrijedna divljenja kao i njegova temeljitost. Uredništvo lista može mu se prepustiti bez oklijevanja i ograničenja. Ne bih trebao gubiti vrijeme s njim osobno: on radi po noći, a ja po danu, jedva da ćemo se i sresti. Samo ne želim dopustiti da se moja uobičajena sklonost prema redu poremeti jer dr. Steiner ima o tome svoje mišljenje.”

Ova ga informacija nije uvjerila pa je kasnije požalio: “Mogao sam biti tako blizu Rudolfu Steineru, tijekom njegovih najvažnijih godina razvoja, bez ikakvog znanja o njegovoj budućoj svjetskoj važnosti, propustio sam i vrijeme i priliku postati jedan od prvih njegovih učenika koji će ga pratiti na njegovom budućem putu.! . . . Prošao je čitavi ljudski život prije nego što sam uspio — i uz kakve sve prepreke! — pronaći put natrag do Rudolfa Steinera.”

Svjetovni pustinjak

U početku je, međutim, Neumann-Hofer imao “nažalost pravo: Rudolf Steiner 'nije oduzeo puno mog vremena'.” Ali, “kao najodlučniji šef izdavačke kuće,” Heinemann se morao barem jednom osobno sastati s glavnim urednikom. “za vrijeme jednog ručka (moji rani jutarnji sati nisu dolazili u obzir za Rudolfa Steinera), Otto Neumann-Hofer mi ga je predstavio. . .Kakav je dojam na mene ostavio Rudolf Steiner govori činjenica da bih danas, unatoč svemu, mogao naslikati njegovu sliku iz tog vremena. Da se izrazim paradoksalno, bio je svjetovni pustinjak, takav je dojam ostavio na mene. Ono što nikada neću zaboraviti bile su njegove neobično velike, duboke crne oči, koje su gledale onkraj sadašnjosti u daljinu, za nas tajanstvenu, njemu u određenoj mjeri bolno blisku, a više od očiju, pogled i način na koji je gledao. Ljudi tako često govore o očima, a nisu svjesni razlike između oka i pogleda. Oštre, umorne crte koje su ocrtavale Steinerove oči u posljednjim godinama Dornacha tada još nisu bile prisutne. Iz njih je zračila velika snaga, duhovna snaga volje, koja je u to vrijeme već bila potpuno izgrađena, ali ju je bilo teže uočiti zbog čvršćeg oblika mlade glave nego u fino obrubljenoj varijanti kakvu poznajemo iz stolarske radionice. […] Bilo je posve razumljivo da je Rudolf Steiner živio i radio u skladu sa svojom osobnošću. Nije koristio uredničke prostorije niti njihove resurse. Radio je 'od kuće' [...] i svoje rukopise slao je izravno u tiskaru slobodom koju je je sam odredio.”

Odiseja u Švicarsku

O životu Felixa Heinemanna ne zna se mnogo; pronađeno je tek nekoliko dokumenata o njegovom životnom putu. Oženio se talijanskom groficom Raffaelom Paulucci delle Roncole.² Bračni par živio je u Berlinu, gdje im se rodilo dvoje djece.³ Felix Heinemann ondje se 1901. pridružio masonskoj loži; kasnije je imenovan dvorskim vijećnikom. Podržavao je kazališni časopis Die Scene [Scena] i financirao kupnju zbirke lukova i strijela etnologa Lea Frobeniusa (1873.–1938.) za Etnološki muzej u Hamburgu.

Kasnije je Heinemann nastavio diplomatsku i političku karijeru tijekom koje je uglavnom putovao, uvijek iznova, u Italiju za vrijeme ratnih godina ali i iza toga.⁴ Sve što je on osobno napisao o tom vremenu bilo je: “Možda nema mnogo osoba koje su, iza kulisa, imale tako dubok i tako bolan uvid u ove svjetske događaje. Nakon prave odiseje, završio sam u Švicarskoj.”

Dana 12. ožujka 1917., još uvijek u Berlinu, ponovno je pisao Rudolfu Steineru; 14. kolovoza 1920., sada živeći u Lucernu, nastavio je: “Moj cijenjeni Herr Doktor, vrlo stari poznanik, koji je dugo tražio ponovni susret s Vama, pisao vam je, ali nije dobio toliko traženi odgovor i zbog toga vam se danas ponovno javlja. S više uspjeha?"⁵ Sada se udubio "u Steinerove spise dosljednije nego prije i tražio osobni kontakt s njim."

Kao jednaki

Pa ipak, vjerojatno je tek u veljači 1924. došlo do traženog razgovora u Dornachu: “Ne postoje riječi kojima bih mogao opisati način na koji me je Rudolf Steiner primio. Činilo se kao da nije prošlo nikakvo vrijeme između tih starih berlinskih dana i sadašnjosti. Osjećao sam duboku zahvalnost i kao dar sam prihvatio dobrodošlicu koju mi je ukazao kao sebi ravnom, a i kasnije sam često imao priliku vidjeti tu srčanost u pristupu koja je bila svojstvena najdubljoj prirodi Rudolfa Steinera. Iako je Antropozofsko društvo izrazito apolitično, to nije sprječavalo Rudolfa Steinera da ima duboki uvid u politiku, njezina sredstva i ciljeve, te da o tom važnom području života razmišlja iz perspektive duhovno-znanstvenih spoznaja.”

Sada je između njih dvojice očito došlo do poticajne razmjene, o čemu svjedoče mnoga pisma Felixa Heinemanna iz 1924. i 1925. i dva povratna pisma.⁶ Felix Heinemann je više puta posjećivao Dornach i odlazio na predavanja Rudolfa Steinera, a bilo je i nekoliko prilika za razgovore.

U međuvremenu je ponovno morao obavljati teške zadatke u Rimu. “Teško mi pada što moram tako dugo biti odsutan iz Dornacha. Međutim još uvijek moram ovdje prolaziti kroz prave paklene bitke. Možda ću za 8 dana znati hoću li pobijediti ili propasti.—Moje su misli s vama i vašim radom, od jutra do večeri.” ⁷

Između Dornacha i svijeta

Od rujna 1924. ozbiljno je razmišljao o preseljenju u Dornach kako bi se u cijelosti i potpuno stavio na raspolaganje Rudolfu Steineru. ”Što je Rudolf Steiner od njega očekivao i čemu se nadao, vidi se iz njegova pisma od 31. prosinca 1924.: “Cijela struktura uprave Goetheanuma mora ostati kakva je sada. Jer možete raditi samo ono za što imate ljude. Konkretno, upravljanje financijama mora ostati potpuno isto, tj. o tome se brinem samo ja. Jer drugačije ne mogu raditi. – Ali baš zato bih bio sretan da se Vi, dragi moj gospodine Heinemann, sa svojom razboritošću i svojim načinom rada posvetite toj stvari. Potrebna nam je znatna financijska pomoć u skoroj budućnosti kako gradnja ne bi stala. To se može postići samo ako netko tko je svjetski čovjek posreduje u odnosu između antropozofije i svijeta. Sasvim objektivno, računajući na razumijevanje ljudi. To biste vi mogli. Pogotovo kad biste većinom bili u Dornachu. Tada biste imali najveće mogućnosti za daljnje djelovanje.” ⁸ Dana 15. veljače 1925. Rudolf Steiner je napisao da je Heinemannovo pismo u njemu izazvalo toliko pitanja “da mi je u ovom trenutku nemoguće napisati sve ono što vam moram napisati. Moje zdravlje je još uvijek posve nestabilno i moram birati trenutke kako bih napravio više od onoga što tehnički aspekti izgradnje i najnužnije upravljanje administracijom trenutno zahtijevaju od mene. . . . Dakle, nemojte se ljutiti na mene ako ne odgovorim na vaša pisma u sljedećih nekoliko dana. Nakon toga će se sigurno dogoditi. . . .—S najtoplijim pozdravima, također ukorijenjenima u starim sjećanjima, u potpunosti tvoj, Rudolf Steiner.” Felix Heinemann ga je 12. ožujka uvjeravao: "U mjeri u kojoj sam bio i ostao gospodar prilika, uvijek sam spreman pokušati raditi posao koji vi želite da radim i za koji vjerujete da sam sposoban." A iz Heinemannova posljednjeg pisma, 25. ožujka 1925., doznajemo da mu je Günther Wachsmuth napisao da Rudolf Steiner želi razgovarati s njim, "ali da će morati pričekati i vidjeti" kada će to moći "srediti". To se nikad nije dogodilo.

Moguće kašnjenje

Kad se zna koliko je Rudolf Steiner malo ljudi primio dok je bio u bolesničkoj postelji, može se naslutiti koliko mu je bio važan kontakt s Felixom Heinemannom. I pitate se o čemu je htio s njim razgovarati? Jasno je da se nadao važnim poticajima od ovog čovjeka, koji je sa sobom nosio veliko svjetsko iskustvo i volju da se potpuno posveti cilju antropozofije. Felix Heinemann nagovještava osnovni smisao razgovora koji su se vodili: “I budući je Rudolf Steiner bio uvjeren ili je znao da su me praktična i teorijska iskustva učinila zrelim da mogu shvatiti njegove poglede, ukazao mi je na svoju duboku i sveobuhvatnu zabrinutost, čiji je temeljni ton bio strah od mogućeg kašnjenja i o kojima se možda moglo raspravljati i negdje drugdje.”⁹

Dana 1. ožujka 1927. Felix Heinemann preselio se u Arlesheim, gdje je i umro 23. svibnja 1935. godine.

Bilješke

1. Svi sljedeći citati (osim ako nije drugačije navedeno) iz Felixa Heinemanna-Paoluccija, “Rudolf Steiner und das Magazin für Literatur,” u Das Goetheanum (1928): 283 ff.
2. Harry Graf Kessler, koji je upoznao bračni par Heinemann, 28. ožujka 1918. u vlaku od Berna do Lucerna, okarakterizirao ju je kao “finu, zabavnu Talijanku”. Harry Graf Kessler, Das Tagebuch [Dnevnik] 1880–1937 (Stuttgart: Cotta, 2004., str. 337). Zanimljivo je da je Raffaela Paulucci delle Roncole bila kći Agnes von Dönniges, koja je bila sestra slavne Helene von Schewitsch. Rudolf Steiner upoznao je Helene von Schewitsch u Münchenu 1903. Vidi Martina Maria Sam, „'Dieses Leben hatte eine tiefe Tragik' [Ovaj život je imao duboku tragediju]. Helene von Schewitsch,” Das Goetheanum, br. 24 (16. lipnja 2022.).
3. Rodni listovi uspjeli su pronaći samo za ovo dvoje djece (Margaretha, 1903. i Kurt Gernot, 1905.), no moguće je da je rođeno više djece.
4. Vidi časopis La Vita italiana: rassegna di politica interna, estera, coloniale e di emigrazione [Talijanski život: pregled domaće, vanjske, kolonijalne i iseljeničke politike], sv. 1917.
5. Sva ovdje citirana pisma nalaze se u Arhivu Rudolfa Steinera [u Dornachu, Švicarska], koji također drži autorska prava na njih.
6. Felix Heinemann je pisao o "mnogom broju svojih pisama", koja su bila njegovo "najveće blago". Vjerojatno je riječ o više od dva sačuvana pisma.
7. Nažalost, očito nedostaju konkretna pisma Heinemanna na koja se Rudolf Steiner poziva u svojim odgovorima.
8. Felix Heinemann to vjerojatno nije učinio; o tome se ništa ne zna, a on se o tome nije nigdje drugdje očitovao.
9. Vidi bilješku 1.

Martina Maria Sam

Rođena u Hornbachu/Odenwaldu, radila kao euritmistica na pozornici Goetheanum, studirala germanistiku i povijest umjetnosti u Baselu, doktorirala na temu «Faust» u Zürichu i radila kao urednica u Rudolf Steiner Gesamtausgabe. Nakon 15 godina vođenja Sekcije za književnu umjetnost i humanističke znanosti na Goetheanumu, danas je aktivna u uređivanju pisama Rudolfa Steinera i sa Stefanom Haslerom u Istraživačkom centru za Euritmiju. Istražuje biografiju Rudolfa Steinera. Aktualne publikacije: ‹Rudolf Steiner. Djetinjstvo i mladost› (Dornach 2018); 'Knjižnica Rudolfa Steinera' (Basel 2019.).

S engleskog preveo: Viktor Siništaj

• Slijedeće >