Higijena
HIGIJENA
Đurđa Otržan
Higijena je osnova samopoštovanja. Kao što postoji tjelesna higijena tako postoji i duševna, a ona je u današnjem dobu tim više potrebnija da se ne zapuste dobre strane tjelesne. Hygieia kao božica zdravlja starih naroda učila je ljude da iz religijskih razloga brinu o svom tjelesnom i duševnom zdravlju na način na koji su to od njih tražili bogovi, sve dok to ljudima nije postala, takozvana, higijenska navika. Ono što se prije radilo da bi se udovoljilo volji bogova koji su preko svojih svećenika učili čovječanstvo navikama koje će im pomoći da ostanu tjelesno i duševno zdravi, to je s vremenom usvojeno u čovječanstvu i postalo je dijelom osnovne brige o zdravlju. Danas nam je samorazumljivo da je čistoća pola zdravlja, kako kaže narodna poslovica i nije potrebno nikoga u to uvjeravati, jer nebriga o tjelesnoj higijeni vrlo brzo pokaže svoje posljedice i negativne strane. Međutim, nije dovoljno vjerovati da je u zdravom tijelu i duh zdrav, kako kaže jedna stara rimska izreka. Duh također ima svoje potrebe kojima trebamo izići u susret i davati mu ono što ga krijepi i jača. Duša, kao posrednik između duha i tijela je, ipak, u osnovi higijene, najvažnija. Ona sa svojim snagama mišljenja, osjećanja i volje, ako je harmonizirana, pomaže kako tijelu tako i duhu da se međusobno nadopunjavaju i pomažu. Svaka i najmanja disharmonija odražava se i na dušu i na tijelo, tako da pri duševnoj higijeni valja svakoga dana, izvesti makar najosnovniji pregled učinjenoga tijekom dana u obliku samo-ispovijedi koja jača samokritičko razmišljanje i autorefleksiju o učinjenom, a to je djelatnost koju treba zarana usvojiti i njegovati je cijeloga života. Poznata su djela u filozofiji i književnosti u kojima veliki mislioci poput Sv.Augustina ili cara Marka Aurelija, pišu ispovijedi samome sebi, kako ne bi u njihovim dušama ostala sjena nekih neispravno učinjenih djela.
Nedjelja, kao dan u tjednu kada najpotpunije dolazi do izražaja iskustvo naše osobe i našega duha, najbolji je dan za tjedni pregled naših radnji i proteklog iskustva. Čak i u medijima postoje tjedni pregledi događaja u zemlji i svijetu i to nam ukazuje na dublju potrebu našeg duha da prati vlastiti razvoj i donese sud o našim djelima. Da bismo to lakše činili, nekada su kao i danas, postojali religijski obredi koji su nam pomagali da zavirimo u vlastitu dušu i u život zajednice. Za dušu je u tom smislu dobro nadovezati potrebu za znanjem, a to nas upućuje da trebamo tražiti znanje tamo gdje ga ima, a ne tamo gdje su poznate osobe ili razvikane ideje. Bitno je i da njih upoznamo, jer dok ne upoznamo nešto u negativnom svjetlu, nećemo od toga ni odustati i okrenuti se dobroj strani. Uz to, ne vjerovati da je ono što možemo lako naći i jedino što se može naći. Ako u vlastitoj dubini duše njegujemo neki poriv ili želju za ostvarenjem, dobro je i dalje njegovati tu želju, čak i kad ona ne nalazi odmah put ka ispunjenju. Često je dugotrajni rad na nekoj želji, pola njenog ispunjenja. Važno je vjerovati u sebe i svoj duh, vjerovati mu da on ima svoje želje i potrebe, i da putem sposobnosti koje imamo, on preko nas traži svoje ispunjenje. To je puno važnije od uobičajenih želja i namjera za egzistencijalnim ispunjenjima. Mnogi su iskusili put na krivoj stazi, dok je u njima tinjala neka druga želja i neki drugi plan koji je duh imao za njih, a oni se o to oglušivali. Ne treba uvijek kriviti sebe ili sebe vidjeti kao uzrok nekog krivog postupka ili plana. Okolina i ljudi iz naše najbliže okoline nam mogu, pogotovo u ranoj dobi, nametnuti neke svoje vizije i ideale, koji su za njih dobri, ali možda nisu za nas i ako se s njima ne slažemo, sigurno ćemo ih kad-tad odbaciti. Stoga je dobro biti svjestan tko rukovodi našim idejama i planovima i da li oni odgovaraju našim intimnim inklinacijama. Oni koji su slijedili tuđe upute, tek su nakon korigiranja ispravnog puta prema svojim intencijama, mogli sami sebe pronaći u onome što zovemo ispravno djelo.
Imena dana u tjednu, kako znamo iz predaja, posvećeni su planetima i njihovom utjecaju u određenom danu. Za ispravno je djelo naročito dobar dan u tjednu utorak, kada osjećamo utjecaj planeta Marsa koji utječe na aktivan život ljudi na Zemlji i koji nam može pomoći da pažnju poklanjamo onim događajima koji njeguju zajedničku svijest o životu i njegovim vrijednostuima. Onim događajima u društvu koji djeluju na naše cijelo biće, kao što je koncert na kojem se izvodi glazba uživo na akustičnim instrumentima čije vibracije djeluju na nas. Premda je mogućnost informiranja o svim vrstama glazbe danas dostupna putem interneta, nikada ne smijemo zaboraviti da je to neizravna, dakle, posredovana informacija, u kojoj samo uho prima utiske. Za razliku od takvog iskustva, sviranje na instrumentima i pjevanje uživo, bez obzira kakve vrsti glazbe, djeluje na čitavog čovjeka i liječi vibracijama disharmoniju našeg unutrašnjeg bića. To su znali i stari Grci koji su muzu, zaštitnicu glazbe zvali Euterpa, naglašavajući njene terapeutske sposobnosti. Naročito trebamo paziti na upotrebu slušalica za glazbu i komunikaciju, tj. da ne napadamo naše unutarnje organe direktno, bez da zvuk prođe prostorom i tako na umjeren način djeluje na tijelo izvana. Usporedite samo liječnika koji sluša rad našeg srca stetoskopom, jer time sebe dovodi u izravan odnos sa zvukom pacijentovog tijela i da to zapamtimo, kad osjetimo potrebu da stavimo slušalice u uši da bismo navodno „slušali“ glazbu. Takvo iskustvo dovodi do toga da ne koristimo blagodati glazbe koja djeluje izvana na cijelog čovjeka, već tjeramo naše unutrašnje organe da pamte vibracije zvukova iznutra, a koji bi im trebali doći prirodnim putem izvana.
Propitujući tako djelovanje radnji koje vršimo, njegujemo vlastiti ispravan stav prema svijetu, a u tome nam pomaže svojim utjecajem planet Merkur koji djeluje na dan u tjednu koji zovemo srijeda. Ispravan stav prema sebi i svijetu oko sebe, okosnica je našega Ja koji se time realizira ali i pokazuje vanjskom svijetu. To je ono prvo što zapažamo kod drugog čovjeka: kakav on stav ima prema sebi i svijetu oko sebe. Danas nastojimo uredno održavati njegu zubi, ali uz to ide i svrsishodno korištenje riječi koje izgovaramo pri čemo možemo učiti zapažati zlouporabu riječi i jezika u fenomenima oko nas i paziti na vlastito korištenje riječi u javnom prostoru. Ispravna riječ pripada ponedjeljku, kao danu u tjednu na koji ima utjecaj Mjesec i osim što regulira plimu i oseku na našem planetu, regulira i način na koji koristimo kozmičku riječ, Logos. Puštamo li da nam jezik mehanički radi sam od sebe, ili govorimo ono čega smo svjesni i što smo najprije u mislima pripremili.
Tako svakoga dana u tjednu prije nedjelje, prije tjednog pregleda, možemo iskusiti inspiraciju koju nam pruža određeni dan. I steći odnos prema boli i patnji. Kao što dijete kad padne i razbije koljeno plače jer ga boli, tako i u duševnom životu možemo pasti i može nas boljeti. Bol je uvijek obrambeni signal duha da smo negdje povrijeđeni. Možemo se i sami povrijediti, ako zbog neke predrasude ometamo vlastiti put pa preko te predrasude padnemo kao preko prepreke koju smo si sami stavili na put. Bol je naš saveznik, ako je čujemo na vrijeme kao upozorenje, ne samo fizička bol nego i duševna. To obično znači da nešto kod sebe moramo mijenjati, naročito u relacijama s drugim ljudima koji nas povrijeđuju. Njih ne možemo mijenjati, ali sebe možemo, ili tražiti način kako se nositi s tim problemom. Već sama želja da se nešto promijeni otvara put rješenjima. Briga za naše tijelo i za našu dušu, nije tuđa briga. Prečesto na svaki znak boli, jurimo k liječniku, kao da je to njegova zadaća da brine o svemu. Lijek se izvana daje kad mi nismo svojim snagama u stanju si pomoći i dovesti do ozdravljenja. Bol znači da prvo trebamo sami pokušati utvrditi što je uzrokuje, a tek onda, ako ustanovimo da nemamo dostatne snage za ispravljanje situacije potražiti nekoga tko nam može pomoći u našem samoizliječenju i samo korekciji, bio to prijatelj, prijateljica, roditelj ili liječnik. Pozabaviti se svojom boli i povredom sliči na visoku temperaturu koju razvije naše Ja u susretu sa stranim i nepoćudnim mikrobom ili virusom, neprijateljem izvana. Povišena temperatura znači da organizam mobilizira vlastite obrambene snage kako bi termički uništio neprijatelja našeg organizma. Želja da se nosimo s duševnim bolima također razvija neku vrstu povišene temperature kada se posvetimo svojoj nevolji s povišenom sviješću i ne prestajemo dok ne nađemo rješenje.
Osim što redovito peremo noge, potrebno je i naknadno promišljanje o prijeđenom putu, analiza učinjenoga ili naučenog, kako neprivlačnog tako i privlačnog sadržaja. Osvijestiti vlastite simpatije i antipatije. Zašto su nam neke stvari ili ljudi privlačni ili neprivlačni, upoznavati sebe. Za što odlično može poslužiti vođenje dnevnih zabilježaka za vlastiti uvid. Često učimo iz oponašanja, ali uz to možemo izabrati što ćemo učiti ili od koga ćemo učiti i koga ćemo oponašati. Osvijestiti i s voljom otkriti koga smo izabrali slijediti i kako to doprinosi našem boljitku. To možemo posebno kultivirati pazeći na utjecaj Jupitra četvrtkom, koji je dan za uspostavu ispravnih navika. Njegovim je djelovanjem, nekada vrhovni bog Rimljana,a prije toga Grka (Zeus), religijski obred čišćenja tijela i ušao u čovječanstvo (zapadno) kao ispravna navika za budućnost. Naviku možemo usporediti s kretnjom ili gestom. Po njoj prepoznajemo nečiji stil življenja i odnos prema sebi i vlastitoj kulturi. To je zapazio mađarski filozof Gyeorgy Lucacs kad je eseje o poznatim misliocima i književnicima nazvao „Duša i oblici“, predočavajući kako nečiji život može biti shvaćen kao gesta. Gestom dirigent upravlja cijelim orkestrom, a naše, individualne geste, otkrivaju naš unutarnji život. Govor tijela je također gesta prema svijetu oko nas. Hvatamo se za glavu ili kršimo ruke o očaju ili ih širimo u zagrljaj u znak dobrodošlice. Naše su vlastite geste najintimniji dio nas samih kojim pratimo govor, a često ga i zamjenjuju.
Tako je i sa pranjem kose koje primamo zdravo za gotovo, ali je duševni pandan tome njegovanje dobrih misli i na osnovi njih gradnja vlastitih planova. Kosa je znak i ostatak duhovnih struja koje su nas obavijale u davnoj prošlosti, a , prema vjerovanju starih naroda, potom su se ukrutile i svjedoče o nekadašnjem boravku čovjeka u okrilju duhovnog svijeta. Davala je snagu Samsonu, a zavještala se pokojnicima, darovale su se te očvrsle duhovne struje da ih prate i budu im na pomoć u zagrobnom životu. Dokaz o pobjedi nad neprijateljem je često bila baš upravo kosa, i nemalo vremena posvećujemo upravo tom ukrasu glave. Danas mi trebamo sami stvarati duhovne struje koje će obavijati našu glavu, sjedište i upravitelja naših misli. Odbacivati stare ili nezrele misli, propitivati nove i uočavati značajne, posvetiti im pažnju. Naročito s obzirom na protok vremena, jer ono što smo mislili prije pola godine i ono što mislimo sada ne mora biti isto, a može nam pokazati naše vlastite transformacije. Možemo biti svoje vlastito zrcalo. Tu nam pomaže planet Venera koja djeluje na petak u smislu ispravno izlučivanje, i tako nas uvodi u subotu, na koju djeluje planet Saturn sa svojim velikim kozmičkim pamćenjem i ispravnim mislima.
Povijest nije nestala, ona je svuda oko nas, pa nam omogućava da njegujemo izraz duše čitanjem i gledanjem onoga što nam je povijest svuda oko nas ostavila. Čitanje nam pomaže uobličiti, artikulirati vlastite emocije i zapažanja, uspoređivati se s drugima i tako saznati nešto novo o sebi.
Možemo se pitati zašto čovjeku rastu nokti, koje redovito režemo da nas ne ometaju. Zašto jedan tvrdi, rožnati dio nas, želi van, u svijet, a nije oblikom dogotovljen kao drugi organski dijelovi našeg tijela. Odgovor je u snagama vanjskog svijeta koje nas žele upiti i asimilirati u sebe, poništiti nas, anihilirati, a mi to ne dopuštamo. U duševnom smo životu često izloženi situacijama u kojem nas ovaj ili onaj pogled na svijet želi uvući u sebe, povesti nas svojim putem, bilo to sekta, politička partija ili neki modni trend. S vremenom, ako brinemo o sebi, doći ćemo k sebi i odbaciti krivi spoj s nepotrebnim zastranjenjem, vratit ćemo se sa stranputice. Sve ono što nas segmentira i želi uzeti neki duševni dio nas da to pripoji sebi, poput nokata je koje moramo odrezati, kako bismo ostali svoja vlastita cjelina, a to znači neovisni.
Uz to, trebamo paziti da u sukobima u našoj neposrednoj okolini ne podlegnemo porivu za zauzimamo stranu ili da podržavamo jedne protiv drugih, jer i tada smo uvučeni u neku neispravnu cjelinu, umjesto da ostanemo zaokružena cjelina u sebi i dozvolimo si nesmetani uvid u argumente jedne ili druge strane, i da donesemo svoj ispravni sud o nekoj temi, ne gubeći svoju autonomiju. I taj poriv vanjskog svijeta da zagrabi u nas i priključi nas sebi kao svoj dio, moramo odsjeći kao što odsječemo preveliki nokat na prstu.
Naravno, ukrašavanje tijela ne spada u higijenu, dakle, brigu o zdravlju, ali da se ukrašavanjem možemo udaljiti od umjerenog održavanja našeg bića zdravim, pokazuje i moda tetoviranja. Zapitajmo se samo, kako se naš duh vraća svakoga jutra u tijelo, koje ne prepoznaje kao ono tijelo koje je planirao za ovaj život. Tetovirano ga tijelo muči pri jutarnjem ulasku u tijelo, gdje se naš duh stalno mora privikavati da na tijelu postoje oštećenja i to dovodi na podsvjesnoj razini do osjećaja muke zbog vlastitog otuđenja. Sve što zadire, ulazi ispod kože i granica našeg tijela, zadire i u duh. Šare na koži pripadaju životinjskom svijetu, u kojem se životinje raznim šarama kamuflažom bore za opstanak, i čovječji se duh tome protivi, a i daje nam stalno do znanja da se tome protivi.
Odnos prema tijelu ne održava se samo izvanjskom terapijom i rutinskim, mehaničkim tuširanjem. Koža je granica između našeg tijela i vanjskog svijeta, ali je tijelo unutar kože i svoj je najbolji liječnik. Ono javlja posebnim osjetom što mu godi, a što ne. Koja ga fizička ali i duševna hrana krijepi, a koja ga tišti. Uz to, našem je duhu potrebno da učimo zapažati i primjećivati svoju okolinu kao što boravišni prostor u kojem provodimo vrijeme kod kuće ili u školi, održavamo čistim, toplim i svijetlim. Tako se i u druženju s okolinom bolje posvetiti ljudima i prijateljima kojima je drago da nas vide, čije lice krasi osmijeh radosti i s kojima se družimo u punini svoga bića, a ne samo informativno i reducirano putem tehnologije i društvenih mreža.
Ništa ne može zamijeniti druženje uživo s drugim čovjekom, jer ga percipiramo u njegovoj cjelini, a ne putem neke tekstualne poruke ili fotografije. Makar se zvale društvene mreže, na njima se može dopisivati, slikom i rječju, ali živi čovjek nije na internetu, nego u životu, i ne smijemo zapustiti svoja osjetila vida, sluha i sve osjete koji duševno nastupaju kad se sretnemo s nekim iz svoje okoline. Neposredno je iskustvo ono doživljeno na licu mjesta.
Stoga na naše nametnute navike koje dolaze s vremenom u kojem živimo također moramo paziri da nam ne izmakne iz ruke, i ovladaju nama, nego da budemo uvijek mi ti, koji će upravljati tehnološkim uređajima onoliko koliko nam trebaju za zadovoljavanje naših privatnih ili poslovnih potreba.
U održavanje duševne higijene spada i znanje kako cijeniti svoje talente i spoznaje o sebi, ne zapustiti nijedan aspekt svoje duhovnosti, kao što ne zapuštamo nijedan dio vlastitog tijela. Naše tijelo je hram naše duše i međusobno se moraju poštovati. Ne zanemarujemo oštećenja ili bolesti vlastitog organizma pa tako treba hrabro učiti sagledavati povrede i nezadovoljstva duševnog života kako bismo ih prevladali, a često i nešto naučili iz njih.
Obezvređivati sebe i svoje doživljaje, ne držati do svoga dostojanstva, često je posljedica krivog ili lošeg odnosa okoline prema nama, ali ako to uočimo, shvaćamo da samo mi možemo doista cijeniti i vrednovati svoja postignuća, bez ambicije da se nekome svidimo, jer se možemo sami najbolje upoznati ako se potrudimo, i time jačamo svijest o tome tko smo, pa ćemo se bolje nositi sa sistuacijama u kojem nas netko želi obezvrijediti ili omalovažiti. Higijena je osnova samopoštovanja, u svakom pogledu.
Naše je tijelo instrument na kojem sviramo u životu, usklađeno ili manje osklađeno sa sobom ili sa svojom okolinom, dok duševni kapaciteti su onaj umjetnik koji svira i stvara, pa ako je on dobro ugođen i raspoložen, bolje će se brinuti o tijelu-instrumentu i stvarati svoje djela u društvu.
Da je duševna higijena nekoć bila dijelom roditeljskog odgoja kazuje i primjer uputa koje dvorjanin Polonije daje svom sinu Laertu kad odlazi u svijet, u Shakespeareovoj tragediji „Hamlet“.
Polonije: ...Evo, moj blagoslov s tobom. I ovo malo uputa gledaj urezati u svoje pamćenje. Ne daj jezika svojim mislima, niti ikakvoj neumjerenoj misli čina. Budi susretljiv, ali nipošto poprostačen. Prijetelje koje imaš, i prihvatljivost si im iskušavo, stegni ih čeličnim obručima za svoju dušu, ali nemoj otupljivati svoj dlan zabavljajući svakoga tek izlegla, neopernata svata. Čuvaj se zapodijevanja svađe, ali kad u nju upadneš, vodi je tako da se protivnik mora čuvati tebe. Daj svakome svoje uho, ali rijetkima svoj glas. Primi svačije mišljenje, ali zadrži svoj sud. Odjeća skupa koliko ti kesa može platiti, ali bez kićena razmetanja, bogata, ne kričava, jer odijelo često otkriva čovjeka...Nemoj biti ni uzajmitelj ni posuditelj, jer zajam često gubi sebe i prijatelja, a posudba otupljuje oštricu štedljivosti. Ovo iznad svega: budi čestit sam prema sebi, pa mora slijediti kao noć za danom, da tada ne možeš biti himben prema nikome. Zbogom, neka to sazrije u tebi s mojim blagoslovom.