Filozofija slobode, I. izdanje 1894., prvo poglavlje

Filozofija slobode, I. izdanje 1894., prvo poglavlje.

Prijevod prva dva pasusa, koja je Steiner izostavio u drugom izdanju knjige.

Ostatak poglavlja je preneseno u drugom izdanju 1918. god. na kraju knjige, u poglavlju „Dodatak II“.

I. Ciljevi sveg znanja

            Vjerujem da osnovnu crtu našeg doba ispravno ističem, kada kažem: kult ljudskog individuuma danas stremi k tome da postane središtem svih životnih interesa. S energijom se nastoji oko nadvladavanja svakog autoriteta, koliko god on bio valjan. Ono što treba vrijediti, svoj izvor mora imati u korijenima individualnosti. Odbacuje se sve ono što koči potpuni razvoj snaga pojedinca. Da „svatko mora odabrati svoje junake, kako bi si osigurao put do Olimpa“, [to] za nas više ne vrijedi. Mi ne dopuštamo da nam se nameću ideali; uvjereni smo da u svakom od nas živi nešto što je plemenito i vrijedno za razvoj, samo ako uspijemo prodrijeti dovoljno duboko, do u osnov našeg bića. Više ne vjerujemo da postoji neki normalni čovjek, kojem bi svi trebali težiti. Naš pogled o savršenstvu cjeline jest da ona počiva na osobitom savršenstvu svakog pojedinačnog individuuma. Ne bismo htjeli proizvesti ono što svatko drugi također može, već svjetskom razvoju kao naš prilog treba biti pridruženo ono što je prema osebujnosti našeg bića samo nama moguće. Nikada umjetnik nije želio manje znati o normama i pravilima umjetnosti kao danas. Svatko tvrdi da ima pravo umjetnički oblikovati ono što je njemu svojstveno. Ima dramatičara koji radije pišu u dijalektu nego u nekom gramatikom propisanom normalnom jeziku.

Za te pojave ne mogu naći niti jedan bolji izraz do li ovaj: one proizlaze iz individuumova poriva slobode (Freiheitsdrang) koji se uspeo do svoje najviše visine. Mi ne želimo biti ovisni niti o jednom usmjerenju; a tamo gdje ovisnosti mora biti, tamo je podnosimo samo ako se ona poklapa s nekim životnim interesom našeg individuuma.

s njemačkog preveo:

Kristijan G.