Rudolf Steiner: NERVOZA I JASTVO
Rudolf Steiner: NERVOZA I JASTVO
Predavanje održano u Münchenu, 11. siječnja 1912.
Danas ćemo pokušati dodati nešto onome što već znamo, što može biti korisno za neke od vas i što nas može voditi ka preciznijem pogledu na biće čovjeka i njegov odnos sa svijetom.
Antropozofi često čuju prigovore o duhovnoj znanosti od strane neupućenih ljudi. Učeni ljudi, jednako kao, i laici kritiziraju podjelu čovjeka na četiri člana: fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i ja1. Ovi skeptici često znaju reći da možda onaj koji je razvio skrivene snage duše može vidjeti ove stvari, ali da nema razloga da se onaj koji takve snage nije razvio zamara s takvim idejama. Treba, usprkos tome, naglasiti da sam život ako ga se pažljivo promatra potvrđuje ono što duhovna znanost ima za reći. Štoviše, stvari kojima nas poučava antropozofija mogu biti izuzetno korisne u svakidašnjem životu. Ova korisnost, koja se ne smije shvatiti pragmatično nego kao korisnost u višem smislu, postepeno može uvjeriti i one koji nemaju posebnih sklonosti
ka vidovitom opažanju.
Razmotrimo sada nervozu. Dobro je poznato da se danas mnogi ljudi žale na nervozu i ono što ona povlači sa sobom, i ne iznenađuje nas kad čujemo izjavu da nema onoga tko nije s njom pogođen. Uzimajući u obzir sadašnje društvene uvjete kojima se sva ova nervoza može pripisati ovakva izjava lako se može razumjeti. Nervoza se manifestira na različite načine, najočitiji je, možda, način kada osoba postane duševno nemirna (duševno vrpoljenje), reklo bi se da je to netko tko stalno skače s jedne misli na drugu i nije sposoban zadržati ni jednu misao u svojoj glavi a kamoli doći do zaključka. Ovakva stalna užurbanost duševnog života je najčešći oblik nervoze. Jedan drugačiji oblik nervoze je kada ljudi ne znaju što sami sa sobom da rade i nisu sposobni ništa sami od sebe napraviti i poduzeti. Kada se nađu u situaciji da donesu odluku ostaju bez odgovora i nisu u stanju donijeti odluku. Ovakvo stanje može dovesti do mnogo ozbiljnijih simptoma koji u konačnici mogu ukazivati na različite oblike bolesti i koji na dosta varljiv način oponašaju organske bolesti. Primjer za to su želučane smetnje. Pri tom se mogu navesti brojna druga stanja s kojima se svi danas susrećemo. Potrebno je samo navesti „politički alkoholizam“ koji je posve prožeo važne događaje javnog života. Ovaj izraz nastao je kao posljedica načina na koji su se vodili politički odnosi u Europi zadnjih mjeseci. O tome se vode razgovori otkada su ljudi počeli primjećivati koliko neugodan osjećaj proizlazi iz stanja prevladavajuće nervoze.
Ne sumnjamo da u bliskoj budućnosti neće doći do poboljšanja ako ljudi ostanu kakvi jesu. Međutim, izgledi da do promjene dođe nisu nipošto optimistični. Mnogo štetnih faktora snažno utječe na naše živote i šire se poput epidemije s osobe na osobu tako da i oni koji su samo slabi, ali inače zdravi, postaju također zaraženi. Za naše vrijeme izuzetno je štetno što mnogi ljudi na visokim i odgovornim položajima u javnom životu studiraju na način na koji se danas studira. Postoje čitavi odjeli studija koji poučavaju na takav način da student tijekom cijele školske godine nije u stanju uložiti svoje vrijeme i snagu kako bi zaista promislio o onome što je saznao od svojih profesora. Kao posljedica takvog studiranja jest činjenica da je student, kada se priprema za ispit, prisiljen gradivo nabubati. Ovo bubanje (štrebanje) je, međutim, strašno loše jer onemogućava stvarnu vezu između duševne pažnje (zanimanja) i predmeta kojeg student polaže. Ne čudi stoga da među studentima prevladava mišljenje da žele, što je prije moguće, zaboraviti ono što su upravo morali naučili. Koje su posljedice ovakvih obrazovnih metoda? Nije sporno da ljudi na takav način donekle stječu obrazovanje koje je potrebno za sudjelovanje u javnom životu. Međutim, kao posljedica takvog obrazovanja oni se ne mogu unutarnje povezati sa svojim poslom. Osjećaju se od njega udaljeni. Nema ništa gore od toga da se u srcu osjećaš daleko od onoga što u glavi moraš napraviti. To nije za senzitivne ljude samo odbojno, nego, također, i iznimno štetno djeluje na snage eterskog tijela. I stoga što u središtu čovjekove duše postoji samo slabašan interes za njegove profesionalne obveze, njegovo etersko tijelo postepeno slabi. Kada se antropozofija prihvati na ispravan način postižu se upravo suprotni efekti. Čovjek neće samo naučiti da se on sastoji od fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i „Ja“. On će se također početi ponašati na način da se ovi njegovi članovi snažnije i harmoničnije razviju u njemu. Često se događa da čak i jednostavan pokus, ako se marljivo ponavlja, može učiniti čuda. Dopustite mi da nešto detaljnije govorim o, primjerice, zaboravljivosti, tako uobičajenoj i tako neugodnoj, ali isto i tako važnoj za naše živote. Može izgledati čudno, ali antropozofija nam ukazuje da zaboravljivost može biti štetna po zdravlje i da se mnogi poremećaji koji graniče s ozbiljnim bolestima mogu izbjeći samo ako bi ljudi bili manje zaboravljivi. Nema onoga tko nije zaboravljiv do određenog stupnja tako da nitko ne može tvrditi da je od toga izuzet. Razmotrimo samo brojne slučajeve u kojima ljudi nikako ne mogu otkriti gdje su ostavili svoje stvari. Slučajevi u kojima je jedan izgubio svoju olovku, drugi ne može pronaći svoje manžete itd., itd. čine se trivijalnim, ali se, na kraju krajeva, dosta često događaju u našim životima. Postoji dobra vježba koja postepeno liječi ovu zaboravljivost. Pretpostavimo, na primjer, gospođu koja odlaže svoj broš nakon što ga navečer skine i ne može ga ujutro pronaći. Možete reći da je najbolji lijek za njezinu zaboravljivost to da se sjeti da stvar uvijek stavi na isto mjesto. Postoji, ipak, mnogo djelotvorniji način da zapamti gdje se stvar nalazi. U ovom slučaju, što naravno nije primjenjivo na sve stvari, gospođa može sebi reći: „Svaku večer stavit ću broš na različito mjesto, ali ću pri tom zadržati misao u duši da sam ga stavila na točno određeno mjesto. Potom ću u mislima stvoriti jasnu sliku o tom mjestu, o tom okruženju. Kad to napravim mirno ću otići. Vjerojatno neću uspjeti, ako ovo napravim samo jednom, ali ako mi ovo pređe u naviku otkrit ću da će moja zaboravljivost polako nestati.“
Ova vježba temelji se na činjenici da je čovjekovo „Ja“ svjesno dovedeno u vezu s radnjom koju čovjek obavlja i da on, također, stvara sliku o tome. Kada se na ovaj način dovodi u vezu „Ja“, koje je duhovna jezgra čovjekovog bića, sa slikovitom predstavom, time se izoštrava naše pamćenje. Ovakva vježba može biti zaista korisna i može nam pomoći da postanemo manje zaboravljivi.
Ovakvom vježbom mogu se postići i dodatni učinci. Kada nam pređe u naviku da, prilikom odlaganja stvari, zadržimo takve misli, time jačamo naše etersko tijelo, koje je, kako znamo, nositelj pamćenja. Pretpostavimo sada da ste nekome preporučili ovu vježbu ne zato što je zaboravljiv nego zato što je nervozan. To će se pokazati kao odličan lijek. Njegovo etersko tijelo će jačati i nervozne sklonosti će nestati. U ovom slučaju, sam život nam pokazuje da je ono čemu nas poučava duhovna znanost
ispravno.
Evo još jednog primjera koji se površno gledajući može učiniti trivijalnim. Znate da su fizičko i etersko tijelo blisko povezani. Svatko tko ima zdrave osjećaje osjetit će samilost prema službenicima i drugim radnicima čija zanimanja se, u velikoj mjeri, sastoje od pisanja. Možda ste primijetili čudne pokrete koje rade po zraku prije nego što počnu pisati. Zapravo, kod nekih ti pokreti nisu tako žestoki i više se možda radi o nekoj vrsti trzaja dok pišu, trzaj se ponavlja pri svakom potezu. Ovo stanje, trzaji prilikom pisanja, lako se mogu razumjeti kroz duhovnu znanost. U zdravom čovjeku etersko tijelo, kojim upravlja astralno tijelo, je uvijek sposobno prožeti fizičko tijelo. Na ovaj način, fizičko tijelo je redovno sluga eterskog tijela. Kada se dogodi da, bez nadzora astralnog tijela, fizičko tijelo izvršava pokrete samo za sebe radi se o simptomima nezdravog stanja. Ovi trzaji predstavljaju podčinjenost eterskog tijela fizičkom tijelu i ukazuju da oslabljeno etersko tijelo nije više u stanju u potpunosti upravljati fizičkim tijelom. Ovaj odnos između fizičkog i eterskog tijela leži ezoterično u osnovi svakog oblika grča ili grčevitog stanja. Ovdje se događa da je fizičko tijelo postalo dominantno i izvršava pokrete samo za sebe, dok kod zdravog čovjeka svi njegovi pokreti bivaju podčinjeni volji astralnog tijela koje djeluje kroz etersko tijelo. Međutim, postoji način da se osobi s ovakvim simptomima pomogne, ako stanje nije odveć uznapredovalo, uzimajući u obzir ezoterične činjenice. U ovakvim slučajevima moramo prepoznati postojanje i djelotvornost eterskog tijela i nastojati ga ojačati. Zamislimo nekoga tako slabog da se njegovi prsti počinju tresti svaki put kada se sprema početi pisati. Sigurno biste dobro napravili kada bi mu preporučili da manje piše i uzme zasluženi odmor, ali još bolji savjet bi bio da pokuša promijeniti svoj način pisanja, da promijeni rukopis. Recite mu da prestane pisati automatski i da pokuša s vježbom, petnaest minuta dnevno, u kojoj će posebnu pažnju obratiti na način na koji piše slova. Recite mu da pokuša oblikovati svoj rukopis drugačije i da pokloni više pažnje načinu na koji piše slova. Stvar je ovdje u tome da kada čovjek svjesno mijenja svoj rukopis, on mora na to usredotočiti svoju pažnju, a to dovodi najdublju jezgru njegovog bića u vezu s onim što radi. Na ovaj način se jača etersko tijelo i osoba postaje zdravija.
Ne bi bilo loše sustavno uvesti ovakve vježbe u škole radi jačanja eterskog tijela čak i u djetinjstvu. Međutim, unatoč činjenici što antropozofija može dati ovakve pedagoške savjete, takvi savjeti će se od strane vodećih pedagoga, bez sumnje, još dugo vremena smatrati običnom glupošću. Usprkos tome, pretpostavimo da djeca prvo nauče pisati na jedan način, da usvoje jedan stil u pisanju i da nakon par godina promijene taj stil i usvoje potpuno drugačiji način pisanja slova, drugačiji rukopis. Ta promjena uz svijest i pažnju koja se tome poklanja dovest će do značajnog jačanja eterskog tijela. Kao što vidite može se i te kako raditi na jačanju eterskog tijela. Ovo je neizmjerno važno jer slabljenje eterskog tijela u današnje vrijeme vodi do mnogih nezdravih stanja. Ono o čemu ovdje govorimo predstavlja jasan način rada na eterskom tijelu. Primjenom navedenih vježbi stvarne snage utječu na etersko tijelo i te snage ne bi sasvim izvjesno mogle utjecati kada etersko tijelo ne bi postojalo. Ipak je sigurno, kada učinci te snage postanu vidljivi oni nam ukazuju na postojanje eterskog tijela. Etersko tijelo možemo jačati i još jednom vježbom koja, u ovom slučaju, služi poboljšanju pamćenja. Razmišljajući o događajima ne samo na način na koji su se zbili nego prolazeći kroz te događaje obrnutim slijedom, unatrag, počevši od kraja događaja prema njegovom početku pomoći će u jačanju našeg eterskog tijela. Povijesni događaji, na primjer, koji se obično uče kronološkim redom mogu se, također, pratiti, promatrati unatrag, i drama ili priča, isto tako, mogu se u mislima proći obrnutim redoslijedom od kraja prema početku. Ova vježba, kada se temeljito provodi, je u velikoj mjeri učinkovita za konsolidaciju i jačanje eterskog tijela. Kada počnete o tome razmišljati ubrzo će vam postati jasno da ljudi ne rade stvari na način koji pridonosi jačanju eterskog tijela. Nemirna i užurbana svakodnevnica modernog života ne ostavlja ljudima mogućnost da nađu svoj unutarnji mir koji je potreban za ovakve vježbe, a navečer nakon radnog dana ljudi su općenito preumorni da bi se s time opterećivali. Kada duhovna znanost počne dopirati do ljudskih duša ljudi će ipak ubrzo uvidjeti na koji način se mogu osloboditi mnogih stvari koje se javljaju u toj vrevi i užurbanosti modernog života, a kako bi pronašli vrijeme za provođenje ovih vježbi. Ljudi će također uviđati i pozitivne učinke ovakvih vježbi do kojih se dolazi ako se one pažljivo primjenjuju i u obrazovanju.
Još jedna mala vježba se ovdje može spomenuti. U slučaju da ovu vježbu nismo upražnjavali u ranoj mladosti ona možda neće biti toliko učinkovita u kasnijem životu. No ipak, vježba je korisna i dobra i u kasnijoj dobi. Kada radimo određene stvari, nebitno je da li su i koliko važne, dobro ćemo postupiti ako pažljivo gledamo što i kako radimo. Ovo je relativno jednostavno postići kod pisanja i poprilično sam uvjeren da bi mnogi ljudi ubrzo popravili svoj ružan rukopis ako bi zaista obratili pažnju priliko pisanja slova.
Postoji još jedna vježba u kojoj bi osoba trebala nastojati promatrati sebe kako hoda, kako okreće svoju glavu, način na koji se smije itd. Ubrzo nakon toga trebala bi moći stvoriti jasnu sliku o svojim pokretima i gestama. Zaista, samo rijetki ljudi znaju kako izgledaju, primjerice, dok hodaju. Iako je dobro raditi ovu vježbu, ona se ne smije predugo upražnjavati jer bismo od te vježbe brzo mogli postati tašti. Osim što nam ova vježba pomaže da ispravimo nepoželjne navike, ona služi konsolidaciji eterskog tijela. Kada čovjek njeguje budnost i svijest o svojim gestama i automatskim radnjama tada kontrola astralnog tijela nad eterskim sve više i više jača. Tako on postaje sposoban svojom vlastitom voljom obuzdati određene radnje ili pokrete.
Izvanredno je postignuće raditi stvari na potpuno drugačiji način od načina na koji stvari radimo iz navike. Danas ljudi mijenjaju svoj rukopis u nezakonite svrhe, međutim ja ne zagovaram krivotvorenje kada predlažem da osoba iskreno promijeni svoj rukopis, to, naime, pomaže u konsolidaciji njenog eterskog tijela. Stvar je u tome da je dobro ako možemo stvari raditi na drugačiji način od onoga na koji smo navikli. To ne znači da trebamo postati fanatični u jednakom korištenju lijeve i desne ruke, međutim, ako je čovjek sposoban povremeno obaviti lijevom ono što inače radi desnom rukom, tada on jača kontrolu svog astralnog na svojim eterskim tijelom. Kultiviranje volje, obrazovanje volje, možemo to tako nazvati, izuzetno je važno. Već sam rekao kako zbog nervoze ljudi često ne znaju što trebaju napraviti. Oni ne znaju što hoće, niti znaju čemu bi trebali težiti. Ovo se može smatrati slabošću volje i dolazi kao posljedica nedovoljne kontrole „Ja“ nad astralnim tijelom. Neki, dakle, ljudi ne znaju što žele, a ako to znaju, onda ne znaju kako to ostvariti. Drugi, pak, ne mogu donijeti bilo kakvu čvrstu odluku.
Način kako ojačati volju ne znači nužno provesti sve ono što želimo, već suprotno ostaviti želju neispunjenom ako to ne nanosi nikakvu štetu. Promotrite svoj život i naći ćete bezbroj želja koje bi, bez sumnje, bilo lijepo ostvariti, ali ih je isto tako moguće ostaviti neispunjenima. Ispunjenje takvih želja priuštit će vam zadovoljstvo, ali mirno možete proći i bez toga. Postavite li stvar na ovakav način i sustavno se kontrolirate, svako obuzdavanje znači dodatnu snagu volje, a time se jača „Ja“ u odnosu na astralno tijelo. Ako se podvrgnemo ovakvim postupcima u kasnijoj dobi popravit ćemo mnogo toga što je u našem prethodnom obrazovanju bilo zanemareno. Želim naglasiti da ono što je upravo opisano nije jednostavno primijeniti u odgoju i obrazovanju djeteta. Ako otac, primjerice, uskrati ispuniti želju svog sina teško će izbjeći dječakovu odbojnost prema njemu. Kako se na ovaj način potiče antipatija može se reći da neispunjenje želja nije baš najbolji princip u odgoju. Što se onda može napraviti? Odgovor leži u tome da osoba koja odgaja dijete ili učenika obuzda svoje želje na takav način da dijete to vidi, da dijete postane svjesno da je odgajatelj sebi uskratio ispunjenje želje. Kod djeteta postoje jake snage oponašanja, posebno za vrijeme prvih sedam godina života, tako da će ubrzo postati vidljivo kako dijete slijedi primjer starijih i sebi uskraćuje ispunjenje želja. Ono što se time postiže neizrecivo je važno. Kada su, kroz naš interes za antropozofiju, naše misli usmjerene na pravi način, mi time upoznajemo duhovnu znanost ne samo kao teoriju već kao mudrost života koja nas nosi i vodi naprijed.
U prethodna dva predavanja koja su održana ovdje2 ukazao sam na najznačajnija sredstva kojima se jača „Ja“ u odnosu na astralno tijelo. U njima sam govorio koliko je važno biti fleksibilan i kod nekog problema uzeti u obzir, ne samo, razloge koji govore u prilog toj stvari nego i razloge protiv, dakle razmotriti obje strane problema. Općenito ljudi vide samo jednu stranu, ali u životu ne postoji zaista nijedan problem koji se treba sagledati samo s jedne strane. Uvijek postoje razlozi za i protiv. Ispravno ćemo postupiti ako nam pređe u naviku da uvijek uzmemo u obzir argumente za i protiv određenog slučaja. Ljudska taština i sebičnost obično nas usmjeravaju onome što sami želimo. Stoga je uvijek dobro razmotriti i razloge protiv, a ne samo za. Činjenica je da čovjek toliko želi „biti dobar“ da je on često uvjeren da će to biti ako postoji mnogo razloga u prilog onoga što on radi, a zanemaruje stvari za koje postoje mnogi razlozi protiv. Neugodno je prihvatiti tu činjenicu, ali uvijek postoji mnogo prigovora (razloga) protiv praktički svega što radimo. Ljudi nisu ni približno dobri kao što misle. To je univerzalna, banalna, istina, a da bi postala stvarna istina potrebno je u svemu što radimo promotriti i ono što se možda neće napraviti. Rezultati do kojih se na ovaj način dolazi mogu se objasniti slijedećim primjerom. Sigurno ste sreli ljude kojima je volja toliko slaba da bi radije drugima prepustili da vode brigu o njihovim poslovima. Oni bi radije sjeli i pitali se što treba napraviti umjesto da pronađu razloge u sebi i naprave to što treba. Ono što hoću reći mora se zamisliti kao i slučaj u kojem postoji jednako mnogo razloga za kao i protiv. Pretpostavimo, dakle, nekoga slabe volje koji se nalazi ispred dva čovjeka. Jedan od njih kaže „Napravi to“, a drugi kaže „Nemoj napraviti“. Onaj čiji utjecaj prevagne nad osobom slabe volje bit će pobjednik u ovom slučaju. Radi se o vrlo značajnom fenomenu zato što je odluka „za“ ili „protiv“ koju je donijela osoba slabe volje donesena u stvari od strane „savjetnika“ čija je snaga volje bila jača.
Nasuprot tome pretpostavimo da stojim sam i potpuno se samostalno suočavam u svom srcu s nužnošću donošenja odluke „za“ ili „protiv“. Tada, kad sam donio odluku „za“ , pretpostavimo da nastavljam dalje i radim ono što treba biti napravljeno. Ovo „za“ će osloboditi u meni veliku snagu. Kad na takav način svjesno ispred sebe stavite mogućnosti izbora, time omogućujete snazi da prevlada slabost jednostavno zbog načina na koji ste odluku donijeli. Ovo je važno zbog toga što se time znatno ojačava kontrola „Ja“ nad astralnim tijelom. Ako ustrajete u ovome što sam upravo opisao uvidjet ćete da ste puno napravili na jačanju vaše volje. Ovaj problem, međutim, ima i svoju tamniju stranu. Nećete tako jačati nego samo slabiti svoju volju ako, umjesto da djelujete pod utjecajem argumenata koji govore u prilog jedne ili duge odluke, iz tromosti ne napravite ništa. Naizgled, vi ste slijedili smjer „protiv“, ali u stvari ste bili ništa više nego nemarni i indolentni. Kada ste tromi i slabi bolje je da ne pokušavate birati, nego to napravite onda kada ste jaki iznutra i znate da ćete moći slijediti razloge „za“ ili „ protiv“ koje ste postavili pred svoju dušu. Jasno je da se takve stvari trebaju staviti pred dušu u pravo vrijeme.
Kontrola „Ja“ nad astralnim tijelom jača, također, kada u našoj duši svjedočimo svemu što stvara barijeru između nas i svijeta koji nas okružuje. Antropozof, stoga, ne bi trebao osjećati obvezu da zatomljuje opravdanu i nepristranu kritiku. Upravo suprotno, slabost je podržavati ono loše umjesto onoga što je dobro, i to naravno ne treba raditi. Međutim, mi moramo biti sposobni razlikovati nešto što treba objektivno kritizirati od onoga što nas razdražuje i što osobno na nas utječe. Što smo više neovisni od onoga s čime se suočavamo, to bolje. Dobro je vježbati samozatajnost na način da ne smatramo da je kod našeg prijatelja nešto loše samo zato što je to loše za nas. Drugim riječima ne bismo smjeli osuđivati druge, ne bismo smjeli osuđivati samo onda kada se to na nas osobno ne odnosi. Ovo je zaista teško primijeniti u životu. Uzmimo za primjer kada vas je netko slagao, nije tada jednostavno prema tom čovjeku suspregnuti antipatiju, ali ako ste ga uhvatili u laži nemojte odmah brzati sa zaključkom. Postoji i drugi način. Možemo iz dana u dan promatrati što on radi, što govori, i neka to, umjesto onoga što nam je napravio, bude osnova za našu odluku o njemu. Tako ćete uzeti u obzir što ima u tom čovjeku, što se nalazi u njemu i tada nećete temeljiti svoju osudu o njemu po učincima koje je njegovo ponašanje na vas ostavilo. Vaš osobni odnos s njim treba biti stavljen sa strane kako biste ga mogli objektivno prosuditi. Preporučljivo je, za jačanje „Ja“, voditi računa o tome da se u značajnoj mjeri suzdržavamo od donošenja osuda koje inače izričemo. Samo jedna desetina toga bila bi i više nego dovoljno iskustvo za našu dušu. Naši životi time, sasvim je sigurno, neće osiromašiti.
Može vam se činiti da se u onome što sam iznio ovdje radi o sitnicama, ali to je naš zadatak da sada i ponovno razmatramo ove probleme. Da bismo vodili promišljen i zdrav život moramo vidjeti kako se život mora drugačije shvatiti nego što je to uobičajeno. Nije uvijek ispravno poslati bolesnog čovjeka u ljekarnu po lijekove. Ono što je važno jest urediti život na takav način da ljudi postanu otporniji na bolesti i tako da bolesti ostavljaju što blaže posljedice na ljudima. One će postati manje štetne ako jačamo utjecaj „Ja“ na astralno tijelo, astralnog tijela na etersko tijelo i eterskog tijela na fizičko tijelo. Samoodgoj i odgoj i obrazovanje djece trebaju slijediti iz naših temeljnih antropozofskih uvjerenja.
…………………………………………………………………..
1 Duhovna znanost vidi čovjeka kao četveročlano biće:
1. Fizičko-mineralno tijelo je tijelo koje je zajedničko čovjeku i mineralnom carstvu.
2. Etersko ili životno tijelo je nositelj svih životnih snaga i snaga rasta. To je element koji je zajednički čovjeku i biljnom carstvu. Biljke imaju fizičko i etersko tijelo.
3. Astralno tijelo je nositelj osjećaja, instinkta i sl. koje je zajedničko čovjeku i životinjama. Životinje imaju fizičko, etersko i astralno tijelo.
4. Ja, jedinstvena božanska iskra u čovjeku. Omogućuje čovjeku svijest o sebi i omogućuje da postane slobodno biće koje je sposobno izabrati između dobra i zla.
2 Kako opovrgnuti Teozofiju, 8. siječnja 1912; Kako dokazati Teozofiju, 10. siječnja 1912
S engleskog preveo Viktor Siništaj, siječanj 2021.