Naslovnica
Pregled događanja u društvu
Događanja u Antropozofskom društvu Hrvatske "Marija Sofija", Baruna Trenka 4, Zagreb :
Termine sastajanja redovnih radnih grupa potražite OVDJE
Umijeće liječenja – pomicanje granica
Kako je nastala medicinska knjiga?
M.P. Van Deventer
Ita Wegman imala je sposobnost Rudolfu Steineru postavljati bitna pitanja. Tako je u kolovozu 1923., u ljetnoj školi u Penmaenmawru, upitala: „Ne bismo li mogli ustanoviti misterijsku medicinu?“ Rudolf Steiner je odgovorio: „Vrlo je bitno to što ti to pitanje postavljaš.“ Obećao je da će početi čim se vrati u Dornach, pa je ujesen 1923., zajedno s njom, započeo pisanje medicinske knjige.
Kako su oni zajedno radili? Kad bi nekoliko suvremenih znanstvenika danas zajedno objavilo knjigu, svaki bi napisao svoje vlastito poglavlje. To, međutim, nije bio način rada Rudolfa Steinera.
Godine 1934. imao sam priliku pitati Itu Wegman kako se taj zajednički rad doista odvijao. Opisala je sljedeće: Rudolf Steiner razgovarao je s njom o rezultatima svojih istraživanja. Ona je poslije trebala ujediniti dušu s tim rezultatima, uklopiti ih u vlastite misli te ih napisati svojim riječima. Njezino je pisanje tada postala osnova za daljnji rad na poglavlju. Kako se takva suradnja može shvatiti kao prvi korak prema obnovi misterija?
Prisjetimo se prvo što Rudolf Steiner govori u četvrtome predavanju Svijesti iniciranoga o zajedničkome radu učitelja i učenika u Efeškim misterijima. Moglo se dogoditi da učenik i učitelj u sumrak šeću kroz krasnu šumu koja okružuje hram, a učitelj bi poučavao učenika o Kore-Perzefoni – dok uranja, kao oči u fizičko i etersko tijelo, u sferu Plutona. Tada bi tijekom spavanja student mogao doživjeti namjere Plutona i Perzefone, dok je učitelj doživljavao nešto podudarno, što je više vezano uz formativne aspekte. Kad bi se ujutro sreli, učitelj bi mogao objasniti u razgovoru o biljci ili stablu kako su nastali oblici lišća ili debla koji su oblikovani odozgo prema dolje. Učenik bi, vjerojatno, govorio o tajnama klorofla, o biljnim sokovima koji se šire odozdo prema gore. Tako je postojala čudesna razmjena, koja se uzajamno nadopunjavala.
RUDOLF STEINER O EPIDEMIJI
RUDOLF STEINER O EPIDEMIJI
(citati Rudolfa Steinera iz različitih ciklusa predavanja)
Iz knjižice Stichwort Epidemien (Spirituelle Perspektiven)
Sakupio i izdao Taja Gut, Rudolf Steiner Verlag, 2020.,Basel
- Uvijek se treba čuvati vjerovanja u ono što nastupa kao autoritet, pogotovo na području materijalističke medicine. U srednjem vijeku je vladalo praznovjerje, ljudi su se bojali prikaza (duhova), a sada vjeruju u bacile (viruse) kao u prikaze.
- Bacili/virusi se intenzivno njeguju ako čovjek unosi u san materijalistički pogled na svijet, također ukoliko čovjek unosi u san slike bolesti i strah od zaraze; tako se stvaraju u duši paslike, imaginacije koje su prožete strahom i tako se množe bacili/virusi. Umjesto straha, treba se prožeti djelatnom ljubavlju prema bolesnima.
- Uistinu puno više od svih materijalističkih mjera zaštite, može se učiniti za budućnost čovječanstva ako se probudi svijest za duhovni svijet, jer se mi u njemu nalazimo od usnivanja pa do buđenja.
Rudolf Steiner: NERVOZA I JASTVO
Rudolf Steiner: NERVOZA I JASTVO
Predavanje održano u Münchenu, 11. siječnja 1912.
Danas ćemo pokušati dodati nešto onome što već znamo, što može biti korisno za neke od vas i što nas može voditi ka preciznijem pogledu na biće čovjeka i njegov odnos sa svijetom.
Antropozofi često čuju prigovore o duhovnoj znanosti od strane neupućenih ljudi. Učeni ljudi, jednako kao, i laici kritiziraju podjelu čovjeka na četiri člana: fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i ja1. Ovi skeptici često znaju reći da možda onaj koji je razvio skrivene snage duše može vidjeti ove stvari, ali da nema razloga da se onaj koji takve snage nije razvio zamara s takvim idejama. Treba, usprkos tome, naglasiti da sam život ako ga se pažljivo promatra potvrđuje ono što duhovna znanost ima za reći. Štoviše, stvari kojima nas poučava antropozofija mogu biti izuzetno korisne u svakidašnjem životu. Ova korisnost, koja se ne smije shvatiti pragmatično nego kao korisnost u višem smislu, postepeno može uvjeriti i one koji nemaju posebnih sklonosti
ka vidovitom opažanju.